Intervju Tosine menadzerke LJILJANE PETROVIC
INTERVJU: LILJANA PETROVIC, MENADZERKA TOSE PROESKOG (1)
Nakon Toseta, za mene ne postoji muzika
Tose nije zeleo profesionalnog vozaca. Niju mu bilo potrebno obezbedjenje. Mozete li zamisliti da je
trebalo obezbedjenje coveku koji je djelio toliko ljubavi?
Menadzerka Toseta Proeskog, Liljana Petrovic, koja je preziveala tragicnu nesrecu 16.10, kod Nove
Gradiske, izolirala se od javnosti i proslih 40 dana je provela u molitvama za dusu Toseta Proeskog.
Dok se oporavljala od soka i od velike zagube u svojem apartmanu u Zlokukani, neke medije iz
Makedonije i Hrvatske su je optuzivale da se nije prikladno starala za svoga ekskluzivca, da mu se
mjesala u njegov privatni zivot, da ga je preopterecivala obavezama, da je ukrala novac iz dogovora o
novogodisnjem koncertu u Budvi... Liljana u danima tuge nije odgovorila na nijednu optuzbu i uopste
se nije pojavila u javnost, ali je rekla da ce na sva pitanja odgovoriti nakon 40 dnevnog pomena
Toseta Proeskog. Ekskluzivno za "Dnevnik" ona otkriva detalje o poslednjom putovanju Toseta Proeskog.
Cetrdeset dana javnost trazi istinu o tome sta se je dogodilo to jutro 16. listopada. U medjuvremenu
u javnosti se pisalo svasta za razloge nesrece. Vozac Gorgji Georgievski je izjavio da se seca svega,
ali da ce o tome govoriti na sudu. On je izjavio da ste vi bili budni u vreme nesrece i malo pre toga
ponudili ste mu da ga smenite ako je umoran?
-Cetrdeset dana je period u kome se kod svijuh mjesaju razliciti osecaji-neverovanje, bes, lutnja,
zalost... Zatim nam ostaje samo bol i tuga... Mozda ni tada nismo sposobni da pravilno sagledamo
situaciju... Kada se dogadaju ovakve stvari, ako pogledamo u sebi, deo krivice koje ocjecamo, trudimo
se da sto brze prefrlimo nekome drugom. Ja nisam okrivila nikoga. Sa Djoletom smo pricali na
poslednju benzinsku pumpu gde smo zastali. On je zastao da stavi benzin i doneo je dve kafe, za mene
i za njega. Tose je rekao da nece kafu i produzio je spavati. Pitala sam Djoleta dali je umoran i
dali zeli da ga zamenim. Rekao je da nije umoran. Popio je kafu i produziio je voziti. U tom trenutku
sam bacila cigaretu, ostavila sam svoju kafu nedopijenu i zatvorila sam prozor da ne bi Tosetu
precio. Bilo je malo prostora na sjedalu i bila sam u iskrivljenom polozaju sa glavom ka sjedalu.
Produzila sam da spavam.
Ocevidci koji su bili na mestu nesrece kazu da ste stalno vikali da izvadu Toseta i da ga spasu, ali
da u nijednom trenutku niste pominjali Djoleta. Dali ste u tom trenutku znali da Tose nije ziv?
-Probudio me udarac, ali nisam bila svesna sta se desava. Osjetila sam kako se vrtimo u djipu, nakon
cega sam pala medju sedalama, a odmah nakon toga osjetila sam jos jedan udarac. Izvukla sam se i
osjetila sam bol u rebrima. Ali, kad sam vidjela djip i Tose u lezecu poziciju, zaboravila sam na
bol, izletjela sam napolje i otisla sam do njegove strane. Nisam vidjela da je povredjen po tjelu.
Ruka mu je bila topla, pa sam pocela vikati. Vidjela sam da je pritisnut limom i pocela sam gurati
lim da ga izvadim. Kada sam shvatila da ne mogu, otrcala sam na autoput da zaustavim neki auto i da
potrazim pomos. U tom trenutku nisam osjecala nikakvu bol od udarca. Jedino sam zelela izvuci Toseta.
Vozila su prolazile velikom brzinom, ali niko nije zastao. Otvorila sam vrata da potrazim Djoleta da
dodje da zajedno pomognemo Tosetu. Tada sam shvatila da je on u nesvesti i da mi ne moze pomoci. Neka
mi Bog oprosti, ali na Djoleta sam pomislila cak kada su me uneli u vozilo Brze pomoci i kada sam ga
ugledala povredjenog i u besvesnom stanju.
Doktori u bolnici kazu da nisu mogli da vas smire otkako ste videli kako unose Tosetovo mrtvo telo u
kapeli. Stalno ste trazili od Boga da vas uzme zajedno sa Tosom, zato sto se samo njega imali...
-U bolnici su mi rekli da sam lako povredjena i da trebam primiti inekciju. Kada su mi dali dve
inekcije zamolila sam ih da izadjem da docekam Tosu. Htela sam mu pomoci i da mi kazu koliko je
povredjen. Stalno sam ih pitala da mi kazu kada ce ga doneti, a oni su me pitali dali zelim da se
nekome javim. Rekla sam da pamtim samo broj moje asistentke i potrazila sam da joj se javim da dodje.
Kada su je dobili, cula sam kako kazu da Tose nije preziveao i da smo mi povredjeni. Nisam mogla
povjerovati u to i trazila sam da ga vidim. Nakon toga se ne secam sta se dogadjalo, ali sam vidjela
puno poznatih lica oko mene koji su dosli nakon nesrece.
Zupaniski javni tuzilac Stepan Haramustek na dan nesrece je optuzio vozaca da je zaspao zato sto je
bio umoran i da nije bio dovoljno udaljen. Dva dana nakon toga, Andrijana Budimir, Tosina djevojka, u
intervjuu za jedne hrvatske novine je potvrdila je da je Tose vozio do granice izmedju Srbij i
Hrvatske, a nakon toga zamjenio ga je Djole.
-Djole je vozio celo vreme, jos otkako su me uzeli od naplatne rampe "Najs" kraj Nisa. Tada je Djole
bio na vozackom mestu, pa vjerujem da je on vozio od Skopja. Tose je bolela noga i celo vreme mu je
sjedalo bilo poluspusteno. Nakon prve benziske pumpe spustio ga je do kraja za da moze optegnuti
povredjenu nogu. Sto se tice izjava ostalih, ne osjecam potrebu komentirati.
Drugovi Djoleta kazu da su se oni postojano nudili da voze Toseta besplatno, ali vi ste uvjek bili
protiv njih. Cak je i pre poslednjog putovanja nastala prepirka medju vas i Toseta zato sto niste
htjeli da ga Djole vozi. Zasto su vam smetali Djole i drugovi?
-Drugovi Djoleta nikada nisu bili nasi drugovi i nisu se druzili sa nama. Neke od tih ljudi sam
vidjela dva puta u zivotu, a neke nikad. Nikada ga nisu vozili i nisu ga obezbedjivali i interesuje
me zasto su samo dan nakon nesrece davali takve izjave i to u Hrvatsku. Sto se tice Djoleta, on je
bio pre svega Tosetov prijatelj a ja se nisam uplitala u Tosetov privatni zivot. U poslednjem periodu
puno su se druzili. Protiv Djoleta privatno nisam imala nista protiv, ali mi smo na svako putovanje
isli sluzbeno, a prema njemu se nisam mogla postaviti ni sluzbeno ni privatno. Cesto sam bila u
neugodnoj situacii, jer je Tose veci deo vremena bio u hotelskoj sobi, a ja sam najcesce bila na
delovnim sastancima. Uvjek sam insistirala da Tose odvoji svoje privatne druzbe od sluzbenih.
Vi i Tose ste svugdje same putovali. To potvrdjuju svi koji su vas znali, ali niko ne zna zasto. U
danima kada je makedonska javnost tugovala zbog smrti svoje megazvjezde postavljali su se hiljadu
pitanja, a najcesce je bilo zasto Tose nije imao profesionalnog vozaca i obezbedjenje?
-Mi smo najvise voljeli da sami putujemo, zato sto smo to uspesno radili 5 godina. Kao i svaki
dugogodisnji vozac, najsigurnije sam se osjecala kad sam vozila ja ili Tose, zato sto je on bio vrlo
siguran vozac. Iskustvo sa profesionalnim vozacima nije nam bilo prijatno, zato sto nikad nismo bili
dovoljno opusteni. Ti ljudi su bili strani za nas, nismo mogli slobodno pricati pred njih i skoro
nikad se nismo osjecali dovolno sigurne da bi zaspali. To je Tosetu smetalo i nije zeleo
profesionalne vozace, zato sto su mu ta putovanja izgledala vrlo dugacka. Poslednje pet-sest meseca
je trazio da zaposlimo Djoleta i da putuje sa nama. Ja sam se tome protivila. Smatrala sam da ce to
smetati njegovom imidju, zato sto komentari njegovih fanova i suradnika nisu bili lepi. Dozivljavali
su ga kao njegovo obezbedjenje, ne kao njegovog prijatelja. Ali, Tose nikad nije trpeo naredjenja i
poslednja rjec je uvjek bila njegova. Sto se tice obezbedjenja, "Award" mu je to omogucila preko
agencije "Panters primus", ali smo ja i Tose smatrali da to nije potrebno i da ce negativno uticati
na njegovu karijeru. Nisam vidjela potrebu da Tose ima obezbedjenje. On je bio svacij ljubimac,
najvise ljubimac djece. Bio je misionar, covjek koji je djelio ljubav, a bio je vrlo skroman momak.
Mozete li zamisliti da je trebalo obezbedjenje coveku koji je djelio toliko ljubavi? Zasto
obezbedjenje? Nismo imale probleme sa nikim, ni zakane, ni dugove... Na velikim koncertima je imao
regularno profesionalno obezbedjenje, zbog mase obozavatelja.
Zasto ste morali putovati nocu? Mogli ste krenuti ujutro ili sa avionom? Spekuliralo se da ste u
djebu imali avionske karte za Zagreb, ali da ste u poslednjem trenutku resili da putujete autom...
-Tose nije zeleo da putuje avionom. Uvjek kada je put dozvoljavao, on je zeleo putovati automobilom.
Ja sam vise zeljela putovati avionom. Vrlo cesto je prihvatao avion ako sam se ja osjecala umorno ili
ako mi nije bilo dobro. Zelela sam da i ovaj put idemo avionom i zamolila sam moju asistentku Simonu
da rezervira avionske karte. Javila sam joj u ponedeljak ujutru. Otkako je proverila, rekla mi je da
u utorak nema avionski let za Zagreb. Jos uvjek ne mogu shvatiti zasto sam ovaj put insistirala na
avionu. Tose je kao i svaki umetnik imao bioritam prisposobljen tom tipu posla. Zaspivao je vrlo
kasno oko 3-4 ujutru, a budio se oko 12 sata. Noci su mu bile idealne za stvaranje muzike. Svako
budjenje u 6 ujutru, kada smo morali putovati avionom, bio mu je velik napor i za njega je to znacilo
nespavanje cjelu noc. Isto tako, on nije zeleo da otputuje dan ranije. Zeleo je sto vise da bude kod
kuce. Nakon svakog koncerta ili nastupa je zeleo da se spakujemo i odmah da otputujemo kuci. Po
njemu, svaki dan vise na putu bez obaveza je znacilo gubljenje njegovog vremena, koje je najcesce
zeleo provesti sa svojom familijom. Voleo je da podje uvece, da vozi nekoliko sati, a zatim najcesce
oko 3 sati menjali smo se. Zatim je spavao i budio se pred hotela.
Dan nakon nesrece, kada je ekipa "Dnevnika" posetila Djoleta u bolnici u Novoj Gradiski, njegove
drugove u bolnickoj sobi su nam pokazali vasu "famoznu" torbicu, iz koje je kasnije bilo objavljeno
da je ukradjen ugovor o Tosinom novogodisnjem nastupu u Budvi. Kako je moguce da vam nekoliko dana
kasnije torbica bude vracena, a ugovor da bude iskoriscen da vas okrive u nekim medijama da ste
ukrali novac?
-Pre svega, zelim reci da su policija i personal bolnice Nove Gradiske bili vrlo korektni i cinili su
sve da nam pomognu. Doktorka Tereza me je odnela u posebnu prostoriju i ostala je samnom i nakon
zavrsenja njenog radnog vremena, do mojeg odlaska. Cak je pozvala i advokata, koji je sa mojim
saradnicima koji su stigli iz Skoplja nakon nesrece, otisao u policiji uzeo je moje licne stvari i
doneo mi ih je u bolnici. Sve stvari su mi pokazali i bili su tamo. Ali, kada sam vidjela Tosine
stvari, onesvestila sam se i uneli su me unutra. Moje saradnike i prijatelje odneli su torbe u
automobilu sa kime sam se trebala vratiti, a Djoline stvari u njegovu sobu. Greskom, moju torbu su
zamenili njegovom u koje je imao dokumente i telefon. Tako se moja torba nasla kod njega, a njegova
kod nas. Dva dana nakon sto je Djole dosao u Skoplju, dva od cetvorice njegovih drugova koji su bili
u Hrvatsku, doneli su mi torbu. Pitala sam ih gdje je torba bila, rekli su mi da su je uzeli iz
bolnicke sobe Djoleta u Skoplju. Nesto mi je bilo sumnjivo. Kada su otisli, otvorila sam torbicu i
vidjela sam da je ugovor koji smo potpisali mesec dana ranije, nije bio tu. U situaciju u kojoj sam
bila, to mi nije nista znacilo. Ali, zatim je bilo izrezirano najmorbidnije scenarij koji covjek moze
uraditi. Zakane i pritisak jos uvjek traju. Izmontirali su scenario od neceg sasvim legalnog. To su
bili Tosini novci, benda i za putne troskove. Porez je bio uplacen u Crnoj Gori, tako sto su oni
mogli odluciti da novce prefrle bilo gde bez obaveze. Ugovor mi je trebao da mogu otici u banku i da
raspredelim novce na njihove smetke. Na zalost, zbog nesrece nismo stigli nigdje. Sa suglasnoscu
Tosine familije novce smo vratili u Budvi. Nadam se da ce cjeli slucaj rasvjetliti nadlezne organe, a
ja sam vec podnjela krivicnu prijavu.
U poslednjem intervjuu, Tose je priznao da je vrlo umoran, ali da je vec usao u masinu i da ne moze
izaci. Sta ga je opterecivalo? Ko su te "sjene" koje su ga pratile, na koje se zalio?
-Tose je beskonacno volio pjevati i uzivao je u svakom trenutku kada je pjevao. Tesko mu je padalo to
sto je morao ici na intervjua i snimanja, a puno ga je nerviralo to sto niko nije imao razumevanje
ako je bio bolestan, umoran ili ako ne moze ici. Umoran je bio od postojanog bojkota po celom Balkanu
ako se pojavio na jednoj televiziji, a ne na drugoj ili ako je dao intervju u jednim novinama, a ne u
drugima. Bio je pod velikom medijskom pritisku. "Sjene" koje su ga pratile bile su lazi sa kojima su
medije uvecavale svoje tiraze, a neke ljudi su se trudili da nam onemoguce put. Zato mu je i
najomiljenija pjesma bila "Cresa" koju je smatrao autobiografskom.
Dali imas cistu savjest sto si ga uvela u tu masineriju?
-U masineriju ga nisam uvela ja, nego muzicka masinerija. Ja sam mu bila stit i zato su sve udare
bile vise nasocene ka meni, a ne ka njemu. Sve vise mu je bio zao zbog toga i zato je sve vise to
isticao.
Nakon svega dali ces ostati u Makedoniji? Imas li tu vise neprijatelja, nego prijatelja?
-Tose je vrlo volio Makedoniju. Naucio me je da je i ja volim i da je osjecam kao svoju. Zivela sam
normalan zivot sa obicnim ljudima. Osjecala sam se kao kod kuce. Mali broj neprijatelja o kome
govorite, ja i Tose smo imali i kad smo radili, ali i sad kad Toseta vise nema. Stalno su tu i
navikla sam se na njih. Ne razmisljam o buducnosti, ali jedno znam - nakon Toseta za mene nema
muzike. Za mene je bio jedan i jedini i to se ostati.
INTERVJU: LILJANA PETROVIC, MENADJERKA TOSE PROESKOG (3)
Nisam se uplitala u Tosetov privatni zivot
Imao je jednu ljubav sa tinejdjerskih dana i cesto se sretao sa njom, posebno kada je bio
nezadovoljan, kaze Petrovic
Ona, jos uvjek stoi kraj prozora da vidi dali je upaljeno svjetlo u Tosetovoj sobi. Dogadja se da
okrene njegov broj da ga pita dali je gladan ili da mu kaze nesto sto ce ga nasmejati. Ne vjeruje da
ce se nekad pomiriti sa time da ga vise nema. U poslednjom produzenju ekskluzivnog intervjua za
"Dnevnika", Liljana Petrovik govori o Tosetovom privatnom zivotu, o ljubavi, tuzi, radost i o malim
stvarima koje su ga cinile sretnim.
Sto ga je najvise cinilo sretnim?
-Da promovira makedonsko ime. Na promocijama u drugim zemljama nastojali smo da se sluze makedonska
jela. Sve makedonske ambasade smo pozivali da ucestvuju u sva dogadjanja vezanih sa njegovom
karijerom. Kada je bio sretan, grlio me je toliko jako, da me je nakon toga bolio vrat. Ponekad sam
mu sluzila kao boksersku vrecu. Kad bi mu rekla da ce mi jedan dan njegov kung-fu otkinuti glavu,
smejao se i govorio da nikad nece to uraditi.
Kakve zelje je imao?
-Toseta su pravile sretnim male stvari. Nije bio sretan sto ima stan ili kucu. Bio je sretan kada
bismo u trgovinu kupili neku sitnicu. Nije patio za luksuzom, cak i kucu nije sredio do kraja.
Ispunjavalo ga je kad bi kupio semplove i djelove za njegovo muzicko studio ili gitaru. Voleo je
mobilne telefone, najveca strast su mu bile auta, ali ne kao prestiz. Jednostavno je bio zaljubljen u
njima. Isto tako i u motorima. Tesko sam se spravljala s njime u tom pogledu. Bio me je strah i nisam
zeljela da ih vozi. Ipak, bio je jednostavan i skroman covek, sa velikom ljubavlju u sebi. Tako je
bio vaspitavan. Ljubav koju je davao porodici i ono njemu je veca od ljubavi koja se moze skupiti u
celoj Makedoniji!
Koliko ste bile bliski sa njegovom porodicom?
-Tose je razdvojio privatni od profesionalnog zivota. Nikad nije govorio sa mnom o porodici, a ni
njima o meni. Mislim da je to bilo pravilno. Njegovu porodicu sam vrlo postovala. To se je
primecivalo na svim koncertima i promocijama, gde su bili nasi gosti. Nikad nisam osjetila da se
mesaju u moji i profesionalni zivot Tosetov. On je bio momak koji ne voli naredjenja. Ziveo je u
porodicu u koju se sve resavalo ljubavlju. Jednom sam mu rekla: "Radi sta hoces, nisi normalan".
Toliko se navredio sto mi je trazio da mu se izvinim. Nije voleo da neko podize ton ka njemu. Ako mu
malo podizete ton, to je bilo isto kao da ste ga pljusnuli. Kada sam bila nervozna, govorio mi je da
mu prenosim negativnu energiju. Jedino je ljubav priznavao, sve ostalo nije bilo istinsko.
U kakvom ste odnosu sad sa porodicom Proeski?
-Gubitak djeteta se ne moze prezaliti. Ne poznajem coveka koji bi mogao da im nesto kaze. Ja sam u
kontaktu sa njegovim zetom Slavenom, njegovom sestrom Dori i sa njegovim ujakom. Ali, mislim da ih
treba ostaviti same u tuzi. Ja ne mogu da im ga zamenim. Noc prije sprovoda sam bila u njihovoj kuci,
ali nisam izdrzala ni sat, bilo mi je toliko lose, pa sam otisla u hotel. Na devetodnevni pomen isto
tako sam bila u njihovoj kuci. Nisam osjetila nikakav otpor, a ne mogu reci da mi je bilo ko od
njegove porodice nekad rekao losu rec. A to se nece ni dogoditi.
Jeste li bili toliko bliski, da vam moze govoriti i o svoj ljubavnom zivotu?
-Koristili smo nocna putovanja da govorimo o vrlo interesantnim temama - o religiji, o bit zivota, o
tome sta nas cini sretnim. Prve dve godine smo ziveli u istom stanu i sretala sam se sa svakom
njegovom djevojkom, koje je najcesce nazvao prijateljicama. Bila sam svedok situacija koje me nisu
cinile sretnom. Oni su me pitale gde je bio, sta je radio. Nisam mogla da se nosim time i dogovorili
smo se da svoje prijatelice cuva dalje od mene, a mene od njih. Kada pronadje ljubav svog zivota da
mi kaze.
I, jeli vam kazao?
-Za takvu ljubav, ne. Imao je jednu sa tinejdjerskih dana. Duga veza koja je zbog njegovih obaveza
padala u krizu. Cesto se je sretao sa njome, posebno kada je bio nezadovoljan.
Kakav je bio vas odnos sa Andrijanom Budimir?
-Andrijana se pojavila u Tosetov zivot u 2002 godini. Nakon jedne burne godine, prekinuli su vezu,
ali nisam pitala zbog cega. Nakon toga, ona je otisla u Zagreb, pa sam je vidjela jos jednom-dva
puta. Iz nekoliko telefonskih razgovora Tosetovih sa njom, shvatila sam da je ona ljuta na mene. Kada
se je vratila u Tosetovom zivotu, poznajuci njen bes ka meni, odlucila sam da se ne zblizujem s
njome. Bila je deo Tosetovog privatnog zivota. On nijednom mi nije rekao da ima planove s njom i da
je ona ljubav njegovog zivota. Govorio je da ce se celosno posvetiti karijeri u Englesku, a zatim ce
da razmislja o stvaranje porodice. Ne zelim, a ne bi trebalo ni ona, da gradim imidj i karieru na
Tosin racun. Imam pravo sacuvati privatnost i poverenje, a i ona svoju intimnost.
Mnogi smatraju da ste bili posesivni sa Tosetom?
-Mozda sam bila, jer mu je trebala zastita. Bio je predobar da kaze ne. Ako je trebao da se nekud
pojavi to je radio i po cenu svojeg zdravlja. Sve teze su mu padale obaveze, uvjek je trazio moju
poddrsku i kada je dobivao, bilo mu je lakse. U poslednje vreme puno sam ga stitela i bila sam
posesivna, nisam zelelja da ga iscrpljuju. Niko ga nije shvatao, a on je svima udovoljavao. Trudila
sam se da svedem na minimum pritisak ka njemu i da ja preuzmem svu odgovornost.
Jeste li morali toliko da putujete, da budete aktivne?
-Cudi me sto muzicki novinari ne znaju da od zvezde njegovog kalibra u bivsoj Jugoslaviji, on je imao
najmanje koncerata i nastupa. Voleo je karijeru i radio je na tome. Putovale smo na promocije za
albume, da snimimo ili da nastapljujemo na humanitarnim akcijama. Zato kazem da medije nisu znali
njegovu velicinu. Ovog ljeta je dva mjeseca bio u Krusevu. Bio je i u Izrael, i sretna sam sto mu se
njegova zelja ostvarila. Buduci da sam ja bila cetiri puta, svoju kartu sam dala Budimir.
Je li se promenio otkad se vratio iz Izraela?
-Bio je nezadovoljan sto nisam bila s njime, jer je zeleo da mu odgovorim na mnoga pitanja o toj
zemlji. Da, osjetila sam veliku promenu otkad se vratio. Bio je seriozniji i cutljiviji. Stalno me je
pitao:"Volis li me?".Pre nego smo posli u Australiju rekao mi je: "Kakav vjerik sam ja ako se bojim
aviona? To znaci da se bojim smrti". Tada je bio opusten, mogli smo se saliti i po prvi put mi je
rekao: "Lilja savladao sam strah, ne bojim se nicega!".
Jeste li se suocili sa njegovom smrcu?
-Vrlo cesto gledam kroz prozora jeli mu je upaljeno svjetlo. Desava mi se da okrenem njegov broj da
ga pitam jeli gladan ili da mu kazem neku salu. Ne znam dali cu se nekad pomiriti s time da ga nema.
Sta mislite kad gledate njegove slike, koje u vasem domu ima posvuda?
-Razgovaramo i najcesce mu kazem: "Koja je moja misija, koja je kazna sta sam ostala nakon tebe.
Zasto me nisi uzeo, da ne dozivljavam sve ovo?".
Ostacete li povezani sa Tosetovim delom nakon njegove smrti?
-Necu okrenuti ledja njegovoj porodici. Bicu kraj njih uvjek kada osete potrebu za moju pomoc.
Najveca Tosetova zelja je bila da se pojavi njegov engleski album i vjerujem da ce se ostvariti. Ako
potraze pomoc, pomoci cu im u pozadini, jer se nikad nisam stavljala u prvi plan. "Fajnal kat" se je
odrekla svih prava kada je nova firma preuzela da mu gradi karijeru u Englesku i nije mi zao zbog
toga, naprotiv.
Sta dalje, sta ce te raditi?
-Imam 50 godina, i pre svega zelim se vratiti duhovnosti. Preispitati se i zelim vratiti svu dobrotu
koju sam ostavila u pozadini. Ne razmisljam o buducnosti, ona ce sama doci. Znam da cu ostati u
Makedoniji, jer tu imam puno prijatelja. Pomogla sam puno ljudi i posveti cu se humanitarnosti
15 Komentari |
0 Trekbekovi